Pitanje koje muči mnoge roditelje koji zbog posla moraju nekome ostaviti dijete na čuvanje
Bi li trebalo ostaviti dijete na čuvanje
baki, upisati ga u
vrtić ili unajmiti
dadilju pitanje je koje muči mnoge roditelje koji zbog posla moraju ostaviti dijete nekome na čuvanje.
Klokanica.hr prenosi razgovor s
Tomislavom Kuljišem iz
Centra Prirodno roditeljstvo.
Ovo je pitanje posebno aktualno u vrijeme upisa i polaska u vrtić, ali se često provlači i mjesecima, pa i godinama nakon toga, osobito ako se čini da dijete u vrtiću nije zadovoljno.
"Često se roditelji pitaju da li dijete dati u vrtić, angažirati dadilju ili ga ostaviti kod bake ili nekoga iz obitelji. Odgovor je vrlo jednostavan: djetetovom sustavu u ranom formativnom periodu potrebno je da bude u kontaktu i u centru pažnje jedne odrasle osobe koja se aktivno bavi s njim. Vrtić ga stavlja u poziciju da tu pažnju mora dijeliti s još puno druge djece. Ako si možemo priuštiti da dijete bude s adekvatnim odraslim skrbnikom, bilo da je to baka ili teta čuvalica, onda bi to svakako bila bolja solucija za dijete i nešto što bi bilo više razvojno poticajno, sve dok dijete ne bude spremno za kretanje u vrtić", kaže Tomislav Kuljiš.
Kada je dijete spremno za vrtić
No, onda se postavlja pitanje kada je dijete spremno za vrtić.
"Tu opet nema jednoznačnog odgovora. Jako ovisi o tome kako je dijete prošlo tijekom prve godine, u fazi namirenja mamom, u fazi simbioze. Ovisi i o senzibilnosti i potrebitosti djeteta i, naravno, o njegovoj dobi. Dijete bi trebalo biti sposobno ići u vrtić nakon što je dovršilo separaciju, odnosno kad je njegov sustav sposoban održavati stabilno svoje unutarnje emocionalno stanje bez bliskog kontakta s mamom. Za neku djecu će to biti već kraj druge godine, za neku djecu ne prije treće, četvrte ili čak pete godine. Pri tome je jako važno čuti i poštovati djetetove signale", kaže stručnjak za rani razvoj iz Centra Prirodno roditeljstvo te spominje kako nije rijetkost da dijete jedne godine pokazuje potpunu nespremnost i odlazak u vrtić mu je traumatsko iskustvo, pa ga roditelji nakon toga povuku iz vrtića, a sljedeće godine je dijete zrelo i spremno i vrtić je za njega nešto dobrodošlo.
"U svakom slučaju, ako dijete pokazuje snažne znakove nespremnosti, puno plače, njegovo ponašanje u vrtiću upućuje na disocijaciju, to jest odvojenost, čime zapravo pokazuje da njegov sustav pati, doista bi bilo dobro poduzeti sve što je moguće da se dijete ipak vrati u dom, u obitelj, i da se pričeka neka druga sezona kada će dijete biti spremno krenuti u vrtić", poručuje Tomislav Kulijš.
(I: eCroatia.info/klokanica.hr)
